Njegov glas, interpretaciju, pjesme i emociju...
pamtit će generacije ljudi iz Hrvatske i ovih prostora. Oliver Dragojević.
Glazbena legenda. Jedan od najpoznatijih pjevača i glazbenika Hrvatske i
regije. Premda ga mnogi često doživljavaju samo kao ‘predstavnika danas tipične
dalmatinske pop-pjesme’, bliske šansoni, tijekom više od 45 godina svoje
iznimno bogate i uspješne karijere, Oliver je pokazao da se iza njegovih
svevremenskih uspjeha krije savršeni oblik mutualističke simbioze nekoliko
glazbenih idioma, koje Oliver već desetljećima filigranski preciznom ‘tajnom
vještinom’ spaja i kombinira u svoj homogeni i prepoznatljivi glazbeni izričaj.
Sve te segmente Oliver je maštovito protkao iskustvom ‘starog glazbenog vuka i
majstora zvuka’, samo velikanima svojstvenim instinktom istinskog poznavatelja
glazbe, te ‘u pratećim elementima’ i respektabilnom vještinom
multiinstrumentalista (barem do razine koja mu je potrebna da ključne pjesme
svojeg, a time u većem dijelu Runjićevog opusa, izvede samostalno na sceni, uz
klavir). U kontekstu glazbenog izričaja, dakle, analizirano u komparaciji
glazbenih stilova, možda ga je ponajbolje opisati kao ‘mediteransko-dalmatinsku
verziju’ Tonyja Bennetta, Franka Sinatre, Deana Martina, Domenica Modugna ili
Billyja Joela. Nezaobilazni su utjecaji Stevia Wondera, Paula Anke, Raya
Charlesa, Toma Jonesa i grupe The Beatles, dok određene stilske paralele s
mladim pjevačem Michaelom Bubleom, iskusnim Juliom Iglesiasom, kao i
svevremenskom divom Barbrom Streisand - također ne bi bile potpuno neopravdane,
ukoliko bi ih sagledali u melodijsko-harmonijskom kontekstu mediteranskog
podneblja iz kojeg je Oliver potekao. Zajedno s uglednim autorima s kojima je
surađivao, posebno Zdenkom Runjićem, Oliver je uspio ostvariti veliki broj
nezaboravnih hitova, od kojih su mnogi nadišli regionalni kontekst u kojem su
nastali. Oliver je nedvojbeno uspio postati svojevrsnim ‘općim podsvjesnim
dalmatinskim kodom’. Ono što je za Veliku Britaniju Elton John, za Hrvatsku je
i više od toga - Oliver Dragojević…
Oliver Dragojević (7. 12. 1947.) od djetinjstva
je vezan uz glazbu. Kad je imao pet godina otac mu je darovao usnu harmoniku, a
s vremenom je naučio svirati klavir, klarinet i gitaru. Od sredine 60-ih pjevač
je i orguljaš splitske grupe „Batali“ u kojoj stječe lokalnu popularnost na
plesnim večerima u Dioklecijanovim podrumima, pa mu Zdenko Runjić ukazuje
povjerenje kao interpretu njegove pjesme „Picaferaj“ na Festivalu zabavne
glazbe Split 1967. Prvi Oliverov nastup na festivalskoj pozornici prolazi
sasvim nezapaženo, no budući da je glazbu već tada izabrao za životno
opredjeljenje, napušta Split i sljedećih nekoliko godina provodi na međunarodnim
angažmanima. Nakon povratka u domovinu kratko je član „Dubrovačkih trubadura“ i
prve postave splitskog „Mora“ da bi se na Prokurative vratio 1974. skladbom „Ča
će mi Copacabana“ kojom osvaja prvu nagradu publike. Oliverov ulazak u
antologiju hrvatske pop glazbe započinje, međutim, godinu kasnije kad mu je
Runjić ponovno dao priliku u legendarnoj dalmatinskoj šansoni „Galeb i ja“.
Premda se povijest ponovila – jer je i „Galeb“, poput „Picaferaja“, ostao bez
nagrada, osim one za izvedbu – bila je to prekretnica! Oliver potpisuje
diskografski ugovor (prvi LP „Ljubavna pjesma“), ali, što je još važnije,
otvara poglavlje suradnje s Runjićem koja će već 1976. rezultirati golemim
nacionalnim hitom „Skalinada“. Do početka 80-ih Runjićeve su pjesme („Malinkonija“,
„Romanca“ 1977., „Oprosti mi, pape“, „Poeta“, 1978., „Vjeruj u ljubav“, 1979., „Nadalina“
i „Piva klapa ispo’ volta“, 1980.) u Oliverovim izvedbama stvorile temelj opusa
koji je splitskom pjevaču osigurao status jednoga od vodećih imena tadašnje pop
scene. Profesionalna veza istog autorsko-izvođačkog tandema nastavila se tijekom
desetljeća na sveukupno petnaestak albuma i u pjesmama kao što su „“Infiša san
u te“, „Karoca“, „Dišperadun“, „Stine“, „Žuto lišće ljubavi“, „Svirajte noćas
za moju dušu“ „Tu non llores me querida“...
Nakon
četvrt stoljeća suradnje Oliver i Runjić potpisali su 1992. posljednji
zajednički album „Teško mi je putovati“. Sljedeće godine izlazi CD kompilacija
njihovih najvećih uspjeha „Sve najbolje“ čije drugo izdanje sadrži simbol novog
Oliverova polazišta – Gibonnijevu skladbu „Cesarica“. Premijerno izvedena na
prvim Melodijama hrvatskog Jadrana 1993. i pobjednica u kategorijama pjesme
godine i hita godine na prvoj dodjeli hrvatske diskografske nagrade Porin u
Opatiji 1994., „Cesarica“ je Olivera ohrabrila u spoznaji da prekid s Runjićem
neće zaustaviti uzlaznu putanju njegove karijere. Pred njim su se ukazala „Neka
nova svitanja“, kao što kaže naziv istoimenog CD-a iz 1994. na kojemu se, kao i
na ostalim albumima iz 90-ih – „Vrime“, 1995., „Duša mi je more“, 1997., „Dvi,
tri riči“, 2000.) – poslužio pjesmama Zlatana Stipišića, Tonča Huljića, Petra
Graše, Tome Mrduljaša, Jure Stanića, Guida Minea, Harija Rončevića i niza
drugih autora. Neke od najvećih hitova iz tog razdoblja („Dobro jutro tugo“, „Lijepa
bez duše“, „Dva put san umra“, „U ljubav vjere nemam“, „Pismo moja“, „Tko sam
ja da ti sudim“, „Moj lipi anđele“...) okupio je na koncertnim albumima „Oliver
u Lisinskom“ (1996.), „Oliver u Areni“ (2001.) i „Oliver“ (2004.) od kojih su
posljednja dva doživjela i zapažena DVD izdanja. Godine 2002. u Italiji je snimio
drugi studijski album u novom mileniju, „Trag u beskraju“.
Oliverova diskografska i koncertna aktivnost te
medijska promocija u posljednjih desetak godina učinili su ga jedinstvenim
fenomenom hrvatske pop glazbe. Na velikom Oliverovu koncertnom projektu sa
Simfonijskim orkestrom HRT-a što ga je u veljači 2004. realizirao uz pomoć
Alana Bjelinskog i Ante Gele, začela se njihova suradnja na CD-u „Vridilo je“.
Objavljen krajem 2005., to je prvi Oliverov album za Aquarius Records nakon
30-godišnje vjernosti Jugotonu/Croatia Recordsu. Podatak da je „Vridilo je“ u
prvih mjesec dana doživjeo platinastu nakladu od 20.000 primjeraka dovoljan je
argument u korist tvrdnje da Oliver s godinama postaje sve veća glazbena
dragocjenost, zimzelen poput svoga glasa.
Godine
2005. izlazi album “ Vridilo je”,
s kojim Oliver postiže nove uspjehe. Sve to vodi ga do trijumfalnog koncertnog
nastupa u Londonu, kultna dvorana Royal Albert Hall, 19. Travnja 2010. godine,
u organizaciji Ictinus grupe. U ljeto 2011. niz visoko kvalitetnih albuma
Oliver Dragojević nastavlja s aktualnim albumom “Samo da je tu” - kojim se još
jednom potvrđuje kao vodeći vokalni interpret u Hrvatskoj, ali i regiji.
Uspjesi se nastavljaju…
Aquarius Records / Ictinus grupa, 2011.