| |
| |
'Piva klapa ispod volta' / 1980.
Još jedan 'evergreen' Zdenka Runjića, Olivera Dragojevića i Jakše Fiamenga. Posebno je dojmljiv tekst, jednostavan, a zapravo ingeniozan. Fantastično realiziran opis dalmatinske svakodnevice sa svim lijepim i ružnim 'stvariman', nerijetko u kompleksnim melankoličnim životnim mješavinama. Nakon teksta za pjesmu 'Nadalina', Fiamengo je ponovo briljirao u tekstu za 'Piva klapa ispod volta'. Vjerujem da, kako se to kaže, 'već i vrapci na grani' znaju (barem) ovaj dio teksta...
S ponistre se vidi Šolta,
piva klapa ispo’ volta
U dajini svitle koće,
piva klapa šotovoće
...a tako ugodno opuštajuću melodiju u glavnom vokalu, uz prekrasno maštovita aranžmanska rješenja, i već spomenuti pripadajući tekst – rijetko tko je u autorskom, ali i izvođačkom smislu uspio napraviti. 'Piva klapa ispod volta' ubrzo će postati jedna od Oliverovih najizvođenijih skladbi i jedna od najprepoznatljivijih pjesama s 'dalmatinskim ugođajem' uopće. Ipak, zbog poštovanja prema našoj kulturnoj baštini, podsjetimo se 'nakratko i ukratko' od kuda uopće potječe ta toliko nam draga i čarobna riječ;
Klapa... pojam koji predstavlja jedan od najautentičnijih socio-kulturoloških 'jezgri' u okvirima dalmatinske, hrvatske i mediteranske kulture. Porijeklo ove riječi i tijek razvoja 'klapske pjesme' analizirat ću u daljnjem tekstu. Klapski festival koji se svake godine tradicionalno održava u Omišu, osim nebrojenih vrhunaca klapske glazbe, kontinuirano brine i o kulturološko-muzikološkim aspektima, a u publikaciji 'Zbornik Festivala dalmatinskih klapa Omiš', objavljen je jedan od ponajboljih opisa razvoja klapskog pjevanja, kojeg ovdje prezentiramo djelomično, uz određena obogaćenja koja smo, poneseni ovom tako divnom pjesmom, naprosto morali izvesti.
Riječ "klapa" došla je iz tršćanskog govora... U tom govoru riječ "clapa" označuje grupu, hrpu, skupinu ljudi povezanu nekim zajedničkim odnosima, najprije onim prijateljskim.
U dalmatinskim govorima i u kontekstu stila kojeg podrazumijevamo pod 'dalmatinska klapska pjesma', riječ 'klapa' pojavila se u 19. stoljeću, kada je bila posebno razvijena trgovina između Trsta i hrvatske obale. Važno je napomenuti da se klapsko pjevanje počelo razvijati još sredinom 13. stoljeća, u francuskoj pokrajini Provansa, da bi tijekom stoljeća 'na potezu' Francuska-Italija-Hrvatska nastajala svojevrsna glazbeno-lingvistička 'preteča' onoga što u današnje vrijeme smatramo pod već spomenutim pojmom 'dalmatinska klapska pjesma'. Danas je ta riječ sinonim za determiniranu vokalno-glazbenu folklornu pojavu određenoga geografskoga područja, prvenstveno urbanih i ruralno-urbanih sredina obalnog dijela Dalmacije i njezinih otoka. Klapa se kao folklorna pojava javlja u 2. i 3. četvrtini 19. stoljeća, a pod njom se podrazumijeva određeni broj pjevača koji pjevaju homofone napjeve, u pravilu s jednim prvim tenorom. Hrvatski naziv 'dalmatinska klapska pjesma' relativno je novijeg datuma. Učestalije se upotrebljava u glazbeno-folklornoj terminologiji od 1967. godine kada je u Omišu utemeljen ugledni 'Festival dalmatinskih klapa'. Klapske pjesme su u prvom redu homofoni napjevi i prepoznatljive su po svojoj unutrašnjoj glazbenoj strukturi, kretanju kako melodijske linije vodećeg glasa tako i ostalih glasova, harmonijskoj konstrukciji i sadržaju tekstova napjeva. Najčešća je forma višeglasja klapskih pjesama troglasje i četveroglasje, a jedna od najprepoznatljivijih vlastitosti klapskih pjesama jest ta što se izvode a cappella. Međutim, ta bitna karakterna osobina ovih napjeva u naše vrijeme kao da pomalo ustupa pred doduše diskretnim šarmom gitare, rjeđe upotrebom mandoline, ali i čestim korištenjem harmonike – sve u pratnji klapskih zvukovlja. Broj pjevača u klapi načelno nije ograničen nekim posebnim pravilom, no izvođačka praksa je pokazala da ih je najčešće od 5 do 10, čime se postiže najbolja i najizvornija ukupna zvučna slika. U glazbeno-izvedbenom kontekstu, glavni je cilj većine pjevača postignuti što bolju 'fuziju akorda' što je od odsudne važnosti za prestiž klape u međusobnim prijateljskim natjecanjima i za pridobivanje naklonosti slušatelja. Važna je glazbena osobina pravih 'narodnih klapa', da ponekad samo 'vodeći glas' (I. tenor) zna glavnu (gornju) melodiju i tekst napjeva, pa da klapa zapjeva na način da 'drugi glas' (II. tenor) odmah prihvati tercu niže ("šekundira"), bariton 'popunjava' kvintakord ("daje ulja pismi"), a onda se muževno priključuje i bas. Označujući na ovaj način, u 'profondo pjevanju', harmonijske funkcije tonike, dominante i subdominante, tako da se napjev odvija u skladnom akordskom zvučanju – postiže se vrlo kvalitetan izvorni klapski zvuk, kao glazbeni dragulj u folklornom bogatstvu 'Lijepe naše'.
''U daljinu u moru svitlidu koče, piva klapa šotovoće, a ona je još u koroti, njegova je slika na kantunalu, more ga je odnilo u dalekon fortunalu. Pisma i plač! Bonace i fortunali. Radost i tuga. Komedije i tragedije Dalmacije.'' – prenosi razmišljanja Miljenka Smoje, iz njegovog teksta 'Festivalski preludij', glazbeni i gastronomski kritičar Zlatko Gall.
U burnim i žestokim životnim previranjima često pomislimo kako nas je sve 'štufalo', kako se trebamo povući, a zapravo ipak treba ostati u borbi sa životom i 'naoružati se samo smješkom', jer možda nas sve to podsjeti da se zapitamo zašto jedni druge gotovo svakodnevno uporno ranjavamo svakojakim glupostima, zavidnošću, ljubomorom i netolerancijom - što je sve nas skupa dovelo do ruba moralno-duhovne provalije. Konzumentska duhovnost. Spoj krajnosti. Preludiji i fuge životnih radosti, sukoba, tuge i veselja. 'Korak naprijed, natrag dva valjda nam je takva sudbina', a 'godine, prolaze'. Ipak, jednom... kada sve nevere života, sva stradanja u burama međuljudskih, kao i uvijek 'pod zvijezdama sitnih', nadmetanja, sve one prljavštine – prođu... ostaju nam samo lijepa sjećanja i zanosni 'slavujski pjev' klape ispod volta naših života, u biti tako sitnih u milijardama kozmičkih godina razasutih iza i ispred nas, a opet tako značajnih ukoliko ih, i samo ukoliko ih učinimo značajnima, ispunjenima, punim razumijevanja i ljubavi.
Kao 'sociološki inspirativni orijentir' za nastanak pjesme moguće je da su Zdenku Runjiću poslužile (i) slike splitskih težaka, poštenih radnika žuljevitih dlanova, tvrdih ruku, ali 'meka i dobra srca'. U pretežno siromašnom splitskom Velom varošu, mjestu gdje su živjeli uglavnom težaci i ribari, redovno slabijeg imovinskog statusa, zaljubiti se moglo prvenstveno u tri stvari – djevojke, pjesmu i Hajduka. Tko se danas (ne) sjeća onog 'placa iza stare plinare' i svih velikih pobjeda... U onom vremenu neke su stvari bile bolje, neke lošije, nego danas, i jedno i drugo je istina ('i jedni i drugi' imaju djelomično pravo), ali ono što je opstalo do danas - jest baš to jedno posebno radničko-težačko poštenje, čiju plemenitu etiku i iskrenost radnog entuzijazma svakako treba neizmjerno poštovati i trajno baštiniti.
Pjesma 'Piva klapa ispod volta' jedna je od onih čije nam postojanje uvelike pomaže ostvariti prethodnu želju te prebroditi sve životne izazove i prepreke. 'Through The Barricades'... piva jedna 'engleška' klapa ispo' volta (Spandau Ballet), a tu ljepotu života prenosi nam i pronosi još jedan 'furešt' iz Engleške (koja s Amerikon srećom ipak nije 'postala zemlja proleterska'), neprijeporno također veliki autor, u pjesmi 'One More Try' (George Michael). Tim uvijek tako 'neobičnim putovima umjetničkim', spomenute pjesme na mističan se način uklapaju u ovaj 'klapski šotovoće' kontekst. Ako ništa, barem u dubokom emotivnom smislu. Bez dilema.
Opustila davno riva,
zatvoreni su portuni
Ispo’ volta klapa piva
tvoji mirišu lancuni
Tiho razmičeš koltrinu,
zrila si ka litnje voće
O jubavi i o vinu
piva klapa šotovoće
S ponistre se vidi Šolta,
piva klapa ispo’ volta
U dajini svitle koće,
piva klapa šotovoće
Niko neće te kaštigat
ka bi skinila korotu
Žalost će te svu deštrigat,
a još moreš dat lipotu
S ponistre se vidi Šolta,
žmiga svitlo ispo’ volta
U po bota, kada pasa,
piva klapa ispo’ glasa...
|
|
 |
|
|
