| |
| |
Razdoblje od 1987. do 1991. – II dio
Dubinskim pogledom na stanje u kojem se našao odnos između Olivera i Zdenka, mogu se iščitati svi problemi koji su u tom razdoblju, posebno između 1989. i 1991., opterećivali njihovu suradnju, ali i ljudsko prijateljstvo. U tim trenucima činilo se da ni jedan od njih dvojice nije razmišljao 'pretežno razumom', već 'pretežno emocijama'. Ironično, ono što ih je nekada najviše spajalo, sada je počinjalo biti jedan od glavnih faktora njihovog udaljavanja. Spoj koji se nekada činio 'neraskidivim', onaj između njihovih 'etika & estetika', počeo je polako ali sigurno 'pucati po šavovima'. Proces 'preobražaja' djelomično je podsjećao na onaj koji je u svojoj pripovijetki 'Preobražaj' imaginarno portretirao Franz Kafka. Strah od 'reakcija onog drugog' točno je onaj osjećaj koji se počeo uvlačiti u njihov odnos i izobličavati čak i najosnovnije, do tada čvrste, konture njihove suradnje. Veliki prijatelji bivali su sve dalje i dalje jedan od drugoga. Ipak, nikad se nisu u potpunosti udaljili, jer ovdje se radilo i o tome da je Oliver, možemo to otvoreno reći, na neki način 'odrastao' kao umjetnička osobnost, pa se radilo o svojevrsnoj 'internoj stilskoj emancipaciji' u okvirima dotadašnje suradnje s Runjićem. Ako se možda i nije u potpunosti htio odvojiti od Zdenka, Oliver je ipak, to je bilo jasno, želio 'dignuti sidro' i početi tretirati svog dosadašnjeg gotovo ekskluzivnog autora kao - 'samo jednog od mnogih koji svojim pjesmama konkuriraju kako bi doživjeli Oliverovu izvedbu upravo njihove pjesme'. Osnova suradnje se 'tektonski' promijenila. Dok će većina analitičara glavninu te situacije pripisati Zdenku Runjiću, usuđujem se reći da su se u tom kontekstu jedan prema drugom, u jednakoj mjeri ponijeli 'kontroverzno' i 'plivajući u sivoj zoni'. Godine 1989., bez obzira na početak 'turbulencija' u bivšoj državi, Oliver je odlučio 'ostati po strani' i objaviti samo dvostruki kompilacijski live album 'Oliver u HNK'. Ionako je situacija oko njega sličila nekom lošijem kazalištu, pa zapravo i nije pogriješio u izboru. Zanimljvo je da su na tom koncertu Olivera pratili provjereni slovenski rutineri iz grupe 'Faraoni', uz podršku jedne od tada najboljih klapa - klape Trogir.
Možda je ponajbolji pokazatelj onoga što se 'dogodilo' našem tandemu razvoj događaja na festivalu Split 90, na kojem je Oliver trijumfirao i kod publike i kod stručnog žirija... ali s dvije različite skladbe. Nastalu situaciju treba istovremeno sagledavati i kao uspjeh, ali i kao nastavak 'stilskih turbulencija'. Pjesma 'Neka se drugi raduju' Tončija Huljića i Bratislava Zlatanovića, kasnije veliki radijski hit, uvjerljivo je osvojila prvu nagradu publike, dok je 'Ti si moj san', Joška Banova i Bratislava Zlatanovića, kao izvrstan duet Olivera i uvijek vrhunske interpretatorice Zorice Kondže, jednako suvereno osvojio prvu nagradu stručnog ocjenjivačkog suda. Ovdje se, priznat ćete, treba sjetiti kakvom je samo snagom interpretacije Zorica nedavno 'iz naftalina vratila u život' pjesmu 'Priznaj mi' Gorana Karana i njegove bivše grupe Big Blue.
Vraćam se ponovo pjesmi Stine', koja se nekako nameće kao 'lajtmotiv' cijelog tog razdoblja. Pitam se da li se u njoj krije neka dodatna, mistično simbolična poruka, vezana za Olivera i Zdenka. Poput Prospera iz drame 'Oluja', kojeg je portretirao Shakespeare, Oliver je prolazio putom 'vuka samotnjaka', otkrivajući pritom iznova ljubav prema glazbi i težeći otkrivanju njemu do tada nepoznatih 'novih glazbenih svjetova'. Tko zna, možda su 'Stine' zapravo Zdenkova poruka Oliveru, a 'Brod u boci', Oliverova poruka Zdenku. Ako se, prema nekima, Runjić u toj situaciji pokazao 'prilično kontroverznim', Oliver je to bio, ruku na srce, u sasvim jednakoj mjeri, ako ne i malo više, jer se pokazao tvrđim i izdržljivijim od Zdenka. Potrošili su dušu, reklo bi se, i konačno prihvatili kraj suradnje.
'Stine', 'Brod u boci' i 'Why' Annie Lennox, u 'neobično skladnom kontrapunktskom suzvučju' možda nam poput tri muze umjetnosti pokažu put i ponude prave odgovore. 'Nitko nije kriv i svi su podjednako krivi', moglo bi se to i tako reći. Izdanja 'Jedina' iz 1991., 'Teško mi je putovati' iz 1992. i 'Sve najbolje' iz 1993. posljednji su albumi na kojima su surađivali Zdenko Runjić i Oliver Dragojević.
Ipak, kako (samo) riječima izraziti tu Oliverovu 'pustolovnu potragu'...? Teško, jer neke se stvari kažu, a neke se, u onim 'čudnovatim vibracijama oko nas', naprosto i neumoljivo osjete...
'Stine'
Stine, potrošilo je more
ja sam potroši dušu
bez suza, bez smija
Stine, potrošilo je more
ja sam potroši ljubav
bez bola, bez grija
Ne ostavljaj me sad,
u ponoru bez dna
budi sa mnom
još mi triba svitlost tvoja
Ne ostavljaj me sad,
dok preklinjem te ja
budi sa mnom
Ne ostavljaj me sad,
ne ostavljaj me sad,
bez nade
Stine, potrošilo je more
ja sam potroši dušu
bez suza, bez smija
Ka' stine
potrošilo se vrime,
umirilo se more
a nov, sviće dan...
|
Why
'Why'
How many times do I have to try to tell you
That I'm sorry for the things I've done
But when I start to try to tell you
That's when you have to tell me
Hey... this kind of trouble's only just begun
I tell myself too many times
Why don't you ever learn to keep your big mouth shut
That's why it hurts so bad to hear the words
That keep on falling from your mouth
Falling from your mouth
Falling from your mouth
Tell me...
Why
I may be mad
I may be blind
I may be viciously unkind
But I can still read what you're thinking
And I've heard is said too many times
That you'd be better off
Besides...
Why can't you see this boat is sinking
this boat is sinking this boat is sinking
Let's go down to the water's edge
And we can cast away those doubts
Some things are better left unsaid
But they still turn me inside out
Turning inside out turning inside out
Tell me...
Why
Tell me...
Why
This is the book I never read
These are the words I never said
This is the path I'll never tread
These are the dreams I'll dream instead
This is the joy that's seldom spread
These are the tears...
The tears we shed
This is the fear
This is the dread
These are the contents of my head
And these are the years that we have spent
And this is what they represent
And this is how I feel
Do you know how I feel ?
'cause i don't think you know how I feel
I don't think you know what I feel
I don't think you know what I feel
You don't know what I feel
Why
"Kad imaš sve, ne vidiš ništa, progledaš tek kad nemaš ništa."
(William Shakespeare)
Why... |
|
'Brod u boci'
Ja nisam kao ti
da bih prihvatio kraj
bez riječi utjehe
i bez ijednog pitanja
I moram biti jak
da podnio bih to
i da vrata otvorim
za neka nova svitanja
K'o brod u boci putujem
i neću stići nikamo
jer suviše ti dugujem
da tebe bih se odrek'o
K'o brod u boci putujem
mir da nađe duša moja
i neću stići nikamo
jer predobro se poznajem
da bez tebe bih mogao
K'o brod u boci putujem
i previše ti dugujem
a dao sam ti premalo
|
|
|
 |
|
|
